…da moje drugarice nema već tri dana i da je policija traži. Rekao je da je izašla u petak uveče, ponijela samo torbu i od tada se nikome nije javila. Dok je govorio, primijetila sam njen telefon na polici pored vrata. Ekran je zasvijetlio, a na njemu se pojavilo ime mog muža.

Njen muž je brzo uzeo telefon i rekao da ga je ostavila kod kuće. Pitala sam zašto je moj muž zove ako zna da je nestala. Spustio je pogled i priznao da su njih dvojica prethodne večeri razgovarali. Navodno mu je moj muž rekao da ne brine i da će se ona „uskoro smiriti i vratiti“.

Izašla sam iz stana i odmah pozvala muža. Nije se javljao. Službeni telefon mu je bio isključen, a hotel u kojem je navodno odsjeo nije imao rezervaciju na njegovo ime. Tada sam se sjetila vikendice njegovog kolege, udaljene sat vremena od grada. Nisam zvala policiju jer nisam znala šta ću tamo zateći. Samo sam sjela u auto i krenula.

Pred vikendicom je bio parkiran automobil moje drugarice. Kroz prozor sam vidjela nju i mog muža za stolom. Nisu se grlili niti ljubili. Ona je plakala, a on je ispred nje držao fasciklu punu papira. Kada sam ušla, oboje su problijedjeli.

Drugarica mi je priznala da je prije mjesec dana otkrila da njen muž godinama uzima kredite na njeno ime i kocka. Pobjegla je jer joj je prijetio kada je najavila razvod. Moj muž joj je pomogao da pronađe advokata i sklonio je na sigurno, ali su odlučili da meni ništa ne kažu.

Već sam pomislila da sam pogriješila što sam posumnjala, a onda je iz fascikle ispala hotelska rezervacija za dvije osobe, napravljena prije pola godine. Na njoj su bila njihova imena. Tišina je rekla više od objašnjenja.

Muž je priznao da su imali kratku vezu, ali je tvrdio da je završena i da joj sada samo pomaže. Drugarica je odmah rekla da laže. Pokazala mi je poruke od te sedmice u kojima joj obećava da će poslije „službenog puta“ konačno ostaviti mene. U vikendicu nije došla samo da pobjegne od svog muža. Čekala je mog.

Pozvala sam policiju i rekla gdje se nalazi žena koju traže. Zatim sam se vratila kući, spakovala mu stvari i poslala mu jednu poruku: „Ne moraš se vraćati sa službenog puta.“

Ona se razvela od muža, ja od svog, ali njih dvoje nisu ostali zajedno. Kada više nije bilo tajne i uzbuđenja, počeli su jedno drugo optuživati za sve što su izgubili. Najteže mi nije palo to što me muž prevario. Najteže je bilo saznanje da je žena kojoj sam nenajavljeno krenula da pružim zagrljaj mjesecima planirala kako da zauzme moje mjesto.