Nisam znala šta da kažem. Gledala sam čas nju, čas njega. On je stajao pored stola potpuno blijed, a onda je procijedio kroz zube:

„Šta ti radiš ovdje?“

Njegova supruga se samo nasmiješila. „Radim ono što si ti trebalo da uradiš prije godinu dana. Govorim istinu.“

Iz torbe je izvadila telefon i spustila ga ispred mene. Na ekranu su bile poruke. Njegove poruke. Ali nisu bile upućene meni.

„Ovo je Marina“, rekla je. „Ima 29 godina. Već dvije godine joj plaća stan na drugom kraju grada.“

Osjetila sam kako mi se stomak okrenuo. Pogledala sam njega. „Rekao si da sam jedina.“

„Pusti da objasnim.“

Supruga ga je prekinula. „Ne, još nismo došli do najboljeg dijela.“

Otvorila je novu fotografiju. Na njoj je bio on sa mladom ženom koju nikada nisam vidjela. Držao ju je oko struka ispred zgrade koju sam dobro poznavala.

Bila je to zgrada u kojoj je meni plaćao stan.

„Živjela je tamo prije tebe“, rekla je supruga. „Kad su raskinuli, samo je promijenio djevojku. Stan je ostao isti.“

Tada sam prvi put shvatila da putovanja, pokloni i obećanja zbog kojih sam mislila da sam posebna možda nisu značili ništa. Bila sam samo sljedeća.

Ustala sam i rekla mu da me više nikada ne zove.

Ali supruga me uhvatila za ruku.

„Nemoj još otići. Nisam te pronašla da bih ti pričala o njegovim ljubavnicama.“

Pogledala sam je zbunjeno.

„Pronašla sam te zbog novca.“

On je tada naglo prišao stolu. „Dosta!“

Supruga je izvadila fasciklu.

„Prije šest mjeseci sa našeg zajedničkog računa nestalo je 80.000 eura. Tvrdio je da ih je uložio u posao. Onda sam pronašla ugovore.“

Okrenula je jedan papir prema meni.

Vidjela sam svoje ime.

„Kakve ja veze imam s tim?“

„Mnogo veće nego što misliš.“

On je pokušao uzeti papir, ali ga je supruga povukla.

„Stan u kojem živiš nije iznajmljen. Kupljen je.“

Zanijemila sam.

„I prije tri mjeseca“, nastavila je, „prepisan je na tebe.“

Počela sam da se smijem od nervoze. „To nije moguće. Nikada ništa nisam potpisala.“

Supruga me dugo gledala.

„Upravo zato sam došla.“

Tada se prvi put umiješao on.

„Nemoj joj govoriti.“

Okrenula sam se prema njemu. „Šta da mi ne govori?“

Supruga je spustila još jedan dokument ispred mene.

Na posljednjoj stranici stajao je potpis koji je izgledao gotovo identično mom.

Ali nije bio moj.

„Tvoj ljubavnik“, rekla je, „nije samo lagao meni i tebi. Koristio je tvoje podatke da sakrije imovinu prije nego što sam podnijela zahtjev za razvod.“

Noge su mi se odsjekle.

Odjednom mi više nije bilo važno ni koliko žena ima ni koga voli.

„Šta ovo znači za mene?“

Supruga je vratila papire u fasciklu.

„To ćeš morati pitati njega. Ali prije toga treba da znaš još nešto.“

Pogledala je prema ulazu.

Dvojica muškaraca upravo su ušla u restoran i krenula prema našem stolu.

Moj ljubavnik je zgrabio jaknu.

A njegova supruga ga je pogledala i mirno rekla:

„Kasno je. Znaju da si ovdje.“