Vrata su se otvorila jedva desetak centimetara, a iz kupatila je prvo izašao snop svjetlosti. Sestra me je stegla za ruku toliko jako da me zaboljelo.

A onda smo ugledale stopalo iza vrata.

Nisam ni stigla da vrisnem. Vrata su se potpuno otvorila i iz kupatila je izašla naša mlađa komšinica iz stana pored, potpuno zbunjena i uplakana.

„Nemojte zvati policiju“, rekla je odmah.

Gledale smo je kao ukopane. Pitala sam je kako je uopšte ušla u naš stan, a ona je samo pokazala prema malom prozoru u kupatilu. Naši stanovi dijelili su isti uski balkon i, kako se ispostavilo, prešla je preko pregrade i uvukla se kroz prozor koji smo zbog vrućine ostavile otvoren.

Ali tek tada je nastao pravi problem.

Rekla je da nije došla da nas opljačka niti da nas uplaši. Posvađala se sa očuhom i pobjegla iz stana jer nije htjela da ostane sama s njim dok joj majka radi noćnu smjenu.

Sestra i ja smo se pogledale. Djevojku smo znale godinama. Uvijek je bila tiha, pristojna, nikada nije pravila probleme.

Pitala sam je zašto jednostavno nije pozvonila.

Spustila je pogled i rekla: „Jer sam mislila da ćete me vratiti.“

Tu mi više ništa nije bilo smiješno. Sjeli smo u dnevnu sobu i pokušale da je smirimo. Imala je telefon, pa smo joj rekle da mora pozvati majku. Odbijala je sve dok joj sestra nije rekla da niko neće donositi odluke bez nje.

Majka se javila poslije nekoliko poziva.

Čim je čula gdje joj je kćerka, nastala je tišina.

A onda je samo rekla: „Molim vas, neka ostane kod vas. Krećem kući.“

Dvadesetak minuta kasnije čule smo lupanje na ulaznim vratima.

Pomislile smo da je stigla njena majka.

Ali djevojka je pogledala prema hodniku i potpuno problijedjela.

„To nije mama.“

Neko je ponovo snažno zalupao.

Nismo otvorile. Pozvale smo policiju, a tek nekoliko minuta kasnije stigla je i njena majka. Ispostavilo se da je očuh, čim je shvatio gdje se djevojka nalazi, došao za njom.

Nije bilo nikakvog filmskog obračuna. Policija ga je zadržala ispred zgrade, razgovarala sa svima i odvojeno uzela izjave.

Djevojka te noći nije otišla nazad s njim.

Majka je ostala kod nas skoro do jutra, a narednih dana preselile su se kod njene sestre dok nisu riješile šta dalje.

Tek tada smo sestra i ja shvatile koliko smo pogrešno protumačile ono grebanje, zaključana vrata i upaljeno svjetlo.

Mislile smo da se u našem kupatilu krije neko ko želi da nam naudi.

A zapravo se unutra krila djevojka koja je samo pokušavala da pronađe mjesto na kojem će se osjećati sigurno.