Uzela sam papir iz njegovih ruku i počela da čitam. Bio je to ugovor o pozajmici od 35.000 evra, a kao obezbjeđenje naveden je naš stan! Na posljednjoj stranici stajao je moj potpis.

„JESI LI TI NORMALAN?! STAVIO SI NAŠ STAN POD HIPOTEKU?!“, zaurlala sam.

Počeo je da muca. Priznao je da je novac pozajmio od privatnog zajmodavca kako bi svojoj ljubavnici pomogao da otvori kozmetički salon. Uvjeravala ga je da će sve vratiti za nekoliko mjeseci.

„A ZAŠTO JE OVDJE MOJ POTPIS?!“

Spustio je glavu i priznao da ga je falsifikovao. Dok sam ležala u bolnici, uzeo je moju ličnu kartu i dokumentaciju koju sam držala u fioci.

Odmah sam pozvala sina, koji je imao 18 godina. Kada je čuo šta je otac uradio, toliko se razbjesnio da sam jedva spriječila svađu.

„OSTAVIO SI MAMU DOK JE BILA BOLESNA, A SAD HOĆEŠ I KROV NAD GLAVOM DA JOJ UZMEŠ?!“

Bivši muž je počeo da plače. Govorio je da ga je ljubavnica prevarila, da salon nikada nije otvoren i da je novac potrošila na automobil i putovanja.

Ali onda sam postavila pitanje koje ga je potpuno ućutkalo.

„Zašto si mi tek sada donio ugovor?“

Priznao je da je zajmodavac počeo da traži novac, a njegova nova partnerka mu je zaprijetila da će me lično obavijestiti o falsifikovanom potpisu ako joj ne da još 5.000 evra.

„ZNAČI, NISI DOŠAO DA ME UPOZORIŠ, NEGO DA TI JA PLATIM DA BI ONA ĆUTALA?!“

Nije imao odgovor.

Sutradan sam otišla kod advokata. Pregledom dokumentacije utvrđeno je da ugovor nije bio dovoljan za upis hipoteke na moj suvlasnički dio stana. Ipak, falsifikovani potpis bio je ozbiljan problem.

Podnijela sam prijavu i pokrenula postupak da se utvrdi da nisam potpisala ugovor.

Kada je bivši muž shvatio da neću povući prijavu, počeo je da me zove po deset puta dnevno.

„ZAR ĆEŠ STVARNO POSLATI OCA SVOG DJETETA U ZATVOR?!“

Odgovorila sam mu samo jednom:

„NISI RAZMIŠLJAO O SVOM DJETETU KAD SI NJEGOVU MAJKU OSTAVIO PRED OPERACIJU!“

Njegova ljubavnica ga je ubrzo napustila. Salon je bio zatvoren, automobil je prodala, a on je ostao sa dugovima.

Nekoliko mjeseci kasnije, tokom postupka, priznao je da je falsifikovao moj potpis. Njegova odgovornost i pitanje duga nastavili su da se rješavaju pred nadležnim organima.

Jednog dana srela sam ga ispred bolnice u kojoj sam se operisala. Izgledao je iscrpljeno i zamolio me da popijemo kafu.

„Pogriješio sam. Sve bih dao da mogu da vratim vrijeme.“

Pogledala sam ga i rekla:

„ZNAŠ LI ŠTA JE NAJGORE? NIJE TO ŠTO SI ME PREVARIO. NEGO ŠTO SI ME OSTAVIO DA SAMA IDEM NA OPERACIJU, A DOK SAM SE BORILA ZA ZDRAVLJE, TI SI RAZMIŠLJAO KAKO DA MOJIM NOVCEM USREĆIŠ DRUGU ŽENU!“

Okrenula sam se i otišla.

Danas živim mirno sa sinom. Stan smo uspjeli da sačuvamo, a ja sam se vratila poslu i normalnom životu.

NISAM MU POŽELJELA NIŠTA LOŠE. SAMO SAM MU REKLA DA VIŠE NIKADA NEĆE IMATI PRILIKU DA ME POVRIJEDI.