Kćerka bogatog vlasnika pročitala je prepisku koleginica

Prvo sam pomislila da će u prepisci biti uobičajeno ogovaranje — ko kasni, ko izbjegava smjenu, ko se kome ulizuje. A onda sam ugledala svoje ime.

Jedna koleginica je napisala: „Ova glumi neku poštenjačinu, a nema pojma šta joj spremamo.“

Druga je odgovorila: „Samo ćuti još malo. Kad legne sljedeći pazar, završavamo.“

Srce mi je počelo lupati. Nastavila sam da čitam i shvatila da njih tri već mjesecima uzimaju dio novca iz kase. Radile su to pažljivo, u manjim iznosima, a kada bi nešto nedostajalo, greške su prebacivale na mene.

Ali najgore je tek slijedilo.

„Kad gazda dođe iz inostranstva, reći ćemo da je ona uzimala. Svakako joj najviše vjeruje.“

Druga je napisala: „Imamo i snimak gdje otvara sef. Izrezaćemo samo dio koji nam odgovara.“

Nisam mogla vjerovati. Ja sam ih mjesecima branila. Kad bi zakasnile, ćutala sam. Kad bi napravile grešku, ispravljala sam za njima. A one su pripremale teren da mene optuže za krađu.

Fotografisala sam cijelu prepisku svojim telefonom i izašla sa Fejsbuka kao da ništa nisam vidjela.

Sutradan sam došla normalno na posao. Smijale su se sa mnom, pile kafu i jedna me čak zamolila da je pokrijem pola sata. Nisam rekla ni riječ.

Pred kraj smjene stigao je moj otac.

Koleginice su ga poznavale samo kao čovjeka koji povremeno dolazi u kontrolu. Odmah su se uozbiljile.

Tada je jedna prišla njemu i rekla: „Kad ste već ovdje, moramo vam nešto reći. Već neko vrijeme nedostaje novac.“

Pogledala je pravo u mene.

„Mislimo da znamo ko uzima.“

Otac je mirno pitao: „Ko?“

Pokazala je na mene.

Nastala je tišina.

Izvadila sam telefon, otvorila fotografije njihove prepiske i stavila ga na sto.

„Prije nego što nastavite“, rekla sam, „možda da prvo pročitamo ovo.“

Jednoj je istog trenutka nestao osmijeh. Druga je problijedjela.

Otac je pročitao nekoliko poruka, spustio telefon i rekao: „Dobro. Sad ćemo pregledati kompletne evidencije i originalne snimke. Bez ikakvog rezanja.“

Tada je treća koleginica počela plakati i priznala da je znala za sve, ali da nije uzimala novac.

Mislile su da je to kraj.

Nije bio.

Otac je izvadio fasciklu iz torbe i rekao: „Postoji još nešto što očigledno ne znate.“

Pogledale su ga zbunjeno.

On je pokazao prema meni.

„Ona nije samo radnica koju ste pokušale namjestiti. Ona je moja kćerka. I firma je već prepisana na nju.“

Niko nije progovorio.

A ja sam ih samo pogledala i rekla:

„Mjesecima sam vas štitila kao koleginice. Od danas vas slušam kao vlasnica.“