Samo je rekao: „Ne moraš ništa da skrivaš. Ali mislim da nas dvoje moramo ozbiljno da razgovaramo.“

U tom trenutku poželjela sam da propadnem kroz pod. Zgrabila sam prvo što mi je bilo pri ruci, pokrila se i jedva izgovorila: „Molim te, izađi.“ Bio je to muž moje sestre. Čovjek s kojim sam do tada imala sasvim normalan odnos i pred kojim nikada nisam ni pomislila da bih mogla doživjeti ovakvu neprijatnost.

Ali nije izašao odmah. Spustio je pogled i rekao: „Ne brini, nisam došao da te osuđujem. Samo… vrata nisu bila zaključana.“

Kad je konačno izašao, obukla sam se brzinom munje i zatvorila u kupatilo. Srce mi je tuklo kao ludo. Najviše me plašilo šta će reći sestri. Nisam uradila ništa loše, ali sama pomisao da ona sazna na kakav me je način zatekao bila mi je užasna.

Izašla sam poslije nekoliko minuta, a on je sjedio u kuhinji. Rekao je da je ipak odlučio da mi nešto prizna.

„Nisam bio kod rodbine.“

Pogledala sam ga zbunjeno.

„Vratio sam se jer sam zaboravio telefon. Ali postoji još nešto. Tvoja sestra već neko vrijeme misli da je varam.“

Zanijemila sam.

Objasnio mi je da su se njih dvoje posljednjih mjeseci stalno svađali. Sestra je provjeravala njegove poruke, pratila kada dolazi kući i bila ubijeđena da postoji druga žena.

„Ako joj kažeš da si me zatekla ovdje, napraviće haos“, rekla sam.

On se gorko nasmijao.

„Problem je što ona već zna da sam se vratio.“

U tom trenutku začuo se ključ u bravi.

Sestra je ušla mnogo ranije s posla. Pogledala je prvo njega, pa mene. Vidjela je moje crveno lice i odmah upitala: „Šta se ovdje desilo?“

Pokušala sam objasniti, ali čim je čula gdje me je zatekao, problijedjela je. Mislila sam da će vikati na mene.

Umjesto toga okrenula se prema njemu.

„Znači, ipak si došao.“

Nisam razumjela.

Tada je iz torbe izvadila njegov telefon.

„Ovo si navodno zaboravio?“

On je pogledao telefon i potpuno se zbunio.

A onda je sestra rekla nešto zbog čega sam shvatila da moj neprijatni trenutak u dnevnoj sobi uopšte nije najveći problem u toj kući.

„Telefon ti je cijelo vrijeme bio kod mene. Htjela sam vidjeti gdje ćeš otići kad pomisliš da te ne mogu pratiti.“

Nastala je tišina.

On je tada priznao istinu: nije došao po telefon. Vratio se jer je sumnjao da sestra nešto krije i želio je pretražiti stan dok nje nema.

Oboje su mjesecima kontrolisali jedno drugo.

Spakovala sam stvari i otišla iste večeri. Nisam željela biti ni svjedok ni razlog njihove sljedeće svađe.

Poslije nekoliko mjeseci sestra mi je rekla da su krenuli na bračno savjetovanje. A onu scenu više nikada nismo spomenuli.

Samo mi je jednom kroz smijeh rekla:

„I molim te, ubuduće zaključavaj vrata.“

Od tada ih zaključavam. Uvijek.