Izvadio sam telefon, uključio kameru i rekao joj da prije prosidbe mora nešto da čuje. Pustio sam snimak na kojem moj najbolji drug priznaje da se već dva mjeseca viđa s njom. Lice joj je preblijedjelo. „ODAKLE TI TO?!“, vrisnula je. „Znači, ne pitaš da li znam, nego odakle mi dokaz?“ Počela je plakati i tvrditi da je sve bila greška. „Greška koja traje dva mjeseca?“, upitao sam.

Tada sam izvadio malu kutiju iz džepa. Oči su joj zasijale jer je pomislila da ću joj ipak oprostiti. Otvorio sam kutiju, a unutra je bio ključ našeg stana. „Večeras se iseljavaš“, rekao sam. Počela je vikati da je ne mogu tako ostaviti. „Mogu, ali prvo ćeš upoznati nekoga.“ Pokazao sam prema obližnjem restoranu, gdje su za stolom sjedili njeni roditelji i moj najbolji drug Nikola.

Kada ih je ugledala, počela je drhtati. „ŠTA SI URADIO?!“ Nisam odgovorio, nego sam je poveo prema njima. Njena majka nas je dočekala nasmijana i upitala gdje je prsten. „Prstena nema. Vaša kćerka već dva mjeseca spava s mojim najboljim drugom.“ Nastao je muk. Nikola je skočio sa stolice i povikao da nisam normalan. „Sjedi! Dva mjeseca si imao hrabrosti da me gledaš u oči. Imaj je još pet minuta!“

Njena majka je zaplakala, a otac ustao i pogledao kćerku. „Je li ovo istina?“ Ona je ćutala. Tada je Nikola izgovorio nešto što niko nije očekivao. „REKLA SI MI DA SI RASKINULA S NJIM!“ Okrenuo sam se prema njemu. „A ti si joj povjerovao dok si svake subote dolazio kod nas na večeru?“ Spustio je glavu. Djevojka je počela vikati da sam je namjerno ponizio. „Jesam! Ali nisam izmislio nijednu riječ!“

Skinula je ogrlicu koju sam joj poklonio za godišnjicu i bacila je na sto. „Zažalićeš zbog ovoga!“ Njen otac je tada mirno rekao: „Jedini koji ovdje ima razloga da žali jeste čovjek koji je planirao da te oženi.“ Okrenuo sam se i otišao. Nisam želio više slušati nijedno opravdanje.

Tri dana kasnije Nikola me nazvao. Rekao je da ga je i ona ostavila čim je shvatila da od našeg pomirenja nema ništa. Nedjelju dana kasnije stigla mi je njena poruka: „Molim te, vrati mi se. Izgubila sam i tebe i njega.“ Odgovorio sam samo: „Mene si izgubila onog dana kada si odlučila da me prevariš.“ Obrisao sam broj i nastavio svoj život. Mislio sam da će mi osveta donijeti zadovoljstvo. Nije. Ali mi je konačno donijela mir. Najviše me boljelo što sam iste večeri izgubio dvoje ljudi kojima sam vjerovao više nego ikome.