U prostoriji je nastao muk. Svi su gledali u fotografiju, a otac moje djevojke problijedio je kao krpa. Pokušao je da joj istrgne sliku iz ruke, ali ona se odmakla.

„TATA, ODGOVORI MI! ZAŠTO SI BIO S NJEGOVOM MAJKOM DOK JE NOSILA DIJETE?!“

Čovjek koji me je prije nekoliko minuta nazivao kopiletom odjednom nije imao šta da kaže. Njegova supruga prišla je i pogledala fotografiju. Ruke su joj počele drhtati.

„Milane, reci mi da ovo nije ono što mislim!“

Tada je spustio glavu i izgovorio: „Poznavao sam njegovu majku prije nego što sam se oženio.“

Osjetio sam kako mi srce lupa. „Jesi li ti moj otac?!“

Nije odgovorio. Umjesto toga, počeo je da govori kako je moja majka radila u kafani, kako su se viđali nekoliko mjeseci i kako mu je jednog dana saopštila da je trudna.

„Rekla je da je dijete moje, ali nisam joj vjerovao“, promucao je.

„NISI JOJ VJEROVAO ILI NISI HTIO DA TI UNIŠTI UGLED?!“ viknula je njegova žena.

Tada je moja djevojka počela da plače. Pogledala je mene, pa oca, i prošaputala: „Ako je on tvoj sin, šta smo onda nas dvoje?!“

Noge su mi se odsjekle. Djevojka koju sam volio tri godine možda je bila moja polusestra!

Istrčao sam iz kuće i otišao pravo kod majke. Kada sam joj pokazao fotografiju, sjela je na stolicu i zaplakala.

„Mama, molim te, reci mi istinu!“

Priznala je da je Milan bio jedan od muškaraca s kojima se viđala. Kada je ostala trudna, rekla mu je da vjeruje da je dijete njegovo. On joj je ponudio novac da ode iz grada.

„Nisam uzela ni dinara“, rekla je. „Ali nisam mogla biti sigurna da ti je on otac.“

Prvi put u životu nisam je osuđivao. Samo sam je zagrlio.

Sutradan sam pozvao Milana i zahtijevao DNK test. Pristao je tek kada mu je vlastita supruga zaprijetila da će ga ostaviti ako ponovo pobjegne od istine.

Dani čekanja bili su najgori u mom životu. Moja djevojka i ja dogovorili smo se da nećemo nastavljati vezu dok ne saznamo rezultate.

Kada je stigla koverta, ruke su mi se tresle.

MILAN NIJE BIO MOJ BIOLOŠKI OTAC!

Od olakšanja sam zaplakao. Moja djevojka me je zagrlila, ali radost nije dugo trajala.

Milanova supruga tada je izvadila još jednu fotografiju. Na njoj je moja majka stajala ispred kafane s muškarcem kojeg sam godinama poznavao.

Bio je to Milanov rođeni brat!

„Taj čovjek je dolazio kod nas svake nedjelje“, rekla je. „I uvijek je pitao za tvoju majku.“

Otišao sam kod njega i zatražio da razgovaramo. Nije negirao da je poznavao majku. Pristao je na test, ali je rekao da nikada nije znao da bi mogao imati sina.

Tri sedmice kasnije saznao sam istinu.

On je bio moj otac.

Kada je vidio rezultat, zaplakao je i rekao: „Da sam znao za tebe, nikada ne bih dozvolio da odrastaš sam.“

Nisam mu odmah povjerovao. Trebalo mi je vremena da prihvatim čovjeka koji je odjednom želio biti dio mog života.

Moja djevojka i ja smo raskinuli. Iako nismo bili krvni srodnici, sve što se dogodilo previše nas je povrijedilo.

Danas imam kontakt s ocem, ali majku volim više nego ikada. Radila je po cijele noći, trpjela uvrede i sama me odgajala.

A Milan? Više nikada nije smio da me pogleda u oči.

Najveća ironija bila je što me čovjek koji me je nazivao kopiletom cijelog života gledao s visine, a na kraju se ispostavilo da sam sin njegovog rođenog brata!