Nisu me smatrali dovoljno lijepom

Kada sam dečku konačno ispričala šta sam čula, očekivala sam da će se naljutiti. Međutim, on je samo spustio pogled i nekoliko trenutaka ćutao.

„Znači, ipak si čula“, izgovorio je.

Srce mi je preskočilo. „Kako misliš, ipak? Ti si znao šta govore o meni?“

Priznao mi je da mu majka već mjesecima govori kako sam dobra djevojka, ali da fizički nismo jedno za drugo. Tetka je čak pokušala da ga upozna s kćerkom svoje prijateljice, manekenkom koja je, prema njihovim riječima, bila mnogo prikladnija za njega.

„A šta si im ti rekao?“, upitala sam.

„Da prestanu.“

„I jesu li prestale?“

Nije odgovorio. To mi je bilo dovoljno.

Ustala sam i rekla da ne želim biti u vezi u kojoj se moja vrijednost mjeri kilogramima. On me uhvatio za ruku i zamolio da mu dam priliku da sve ispravi.

Tri dana kasnije pozvao me na porodični ručak. Odbila sam, ali je insistirao da dođem jer ima nešto važno da kaže.

Kada sam ušla, njegova majka me odmjerila od glave do pete.

„Baš lijepo što si došla. Hoćeš li salatu? Pretpostavljam da paziš šta jedeš“, rekla je uz podsmijeh.

Tetka se nasmijala. Osjetila sam kako mi lice gori.

Tada je moj dečko spustio pribor za jelo.

„Mama, dosta je bilo!“

Za stolom je nastala tišina.

„Znaš li zašto ona nije dolazila ovih dana? Zato što je čula kako je nazivate buckom i govorite da zaslužujem ljepšu djevojku.“

Majka je problijedjela, ali se brzo pribrala.

„Pa valjda imam pravo da kažem šta mislim!“

„Imaš. Ali nemaš pravo da ponižavaš ženu koju volim.“

Tetka je pokušala da se umiješa, ali ju je prekinuo.

„A onu djevojku koju ste mi namještale možete slobodno pozvati na ručak. Mene više ne morate.“

Ustao je, uzeo moju jaknu i pružio mi ruku.

Ali tada je njegova majka izgovorila nešto što me potpuno zateklo.

„Ako izađeš s njom, nemoj više dolaziti u ovu kuću!“

Pogledao ju je i mirno odgovorio:

„Onda si upravo izgubila sina zbog nekoliko kilograma koji tebi smetaju, a meni nikada nisu.“

Izašli smo zajedno.

U automobilu sam prvi put zaplakala pred njim. Zagrlio me i rekao da je pogriješio što ih nije ranije zaustavio.

Prošlo je osam mjeseci. Njegova majka se nekoliko puta pokušala pomiriti s nama, ali nikada mi se nije iskreno izvinila.

A ja? Nisam smršala ni kilogram. I dalje nosim istu veličinu odjeće, ali više ne spuštam pogled kada uđem u prostoriju.

Prije mjesec dana me zaprosio.

Kada sam ga pitala šta ako njegova majka ne dođe na svadbu, nasmijao se i rekao:

„Ja se ženim tobom, a ne njenim mišljenjem.“

Tada sam shvatila da problem nikada nije bio u mom izgledu, nego u ljudima koji misle da imaju pravo da određuju ko je dovoljno lijep da bude voljen.