Na stolu su me čekale nove palačinke i cedulja: „Ove su sa nutelom. Probaj prije nego što opet nešto baciš.“ Djevojka je sjedjela na kauču, u kaputu, sa ključem u ruci. Nisam očekivao da je još tu. Poslije poruke bio sam ubijeđen da se više nećemo ni čuti.
Počeo sam da objašnjavam koliko sam se potrudio. Prekinula me pitanjem: „Jesam li te uvrijedila ili sam rekla da nešto ne volim?“ Rekao sam da je način na koji je odbila bio ružan. Klimnula je. „Jeste. Mogla sam da kažem hvala. A ti si mogao da kažeš da te to povrijedilo.“
Već sam htio da joj pokažem gdje su vrata. Onda sam vidio da je teglica eurokrema još otvorena pored šporeta. Nije bacila moje namirnice niti napravila predstavu. Oprala je sudove, počistila ono što se prosulo kad sam bacio tanjir i ispekla novu turu. To me je postidjelo više nego da je vikala.
„Nisam ostala da te molim“, rekla je. „Ostala sam da ti vratim ključ lično.“ Pružila mi ga je, ali ga nisam odmah uzeo. Pitao sam zar jedna svađa vrijedi raskida. Ustala je. „Svađa ne. To što si me izbacio porukom i ostavio samu u svom stanu, kao da sam ti smetnja.“
Tada sam prvi put prepričao događaj bez onog dijela u kojem sam ja bio dobri momak koji se potrudio, a ona nezahvalna. Napravio sam večeru. Ona ju je grubo odbila. Ja sam bacio hranu, otišao i kaznio je tišinom. Kad sam to izgovorio naglas, nije zvučalo kao priča kojom treba da se hvalim.
Izvinio sam se. Ona se izvinila za svoje riječi, ali nije sjela. Rekla je da joj treba nekoliko dana. Otišla je, a palačinke su ostale na stolu. Pojeo sam jednu hladnu. Nisam mogao da osjetim ni čokoladu ni bananu, samo knedlu u grlu.
Javio sam joj se nakon četiri dana, jednom porukom, bez opravdanja. Pristala je da razgovaramo u kafiću. Nismo se odmah pomirili. Mjesec dana viđali smo se polako, dok nije bila sigurna da sljedeću raspravu neću završiti lupanjem i tjeranjem.
Danas živimo zajedno. Ona kupuje nutelu, ja eurokrem, a palačinke mažemo svako sebi. Kad nekome nešto zasmeta, kaže to prije nego što plane. Ključ mi više nije vratila. Onaj prvi čuvam u ladici da me podsjeti koliko je malo falilo da zbog jednog tanjira izgubim osobu koju volim.
